Probudila sam se u nedjelju i pokušala pratiti misli u polubudnom stanju. Uhvatila sam sama sebe da razmišljam o tome što sam jučer pisala, pitanja koja su postavljena u objavi: Karakterne blokade po Kristijanu Kolegi.
1. Osjećati neprijateljstvo prema drugim živim bićima
2. Zavidjeti drugim živim bićima (npr. jedenje mesa)
3. Želja za osvetom ili utjerivanjem pravde
4. Želja za stjecanjem materijalnih bogatstava i moći
5. Prevelika vezanost za materijalna posjedovanja
6. Prekomjerno uživanje u seksu
7. Želja za neovisnošću o Bogu ili za položajem Boga.
Ok, rekoh sebi, zapinjem u emocijama koje su poprilično kontraverzne. Pa da nema suvišnih pitanja – idemo od samog POČETKA!
Znači, pročitala sam sam Uvod i za oko su zapela Vedska aksioma:
Citiram:
Prvi vedski aksiom je činjenica da se razlikujemo od tijela u kojem se nalazimo. Opisano je da smo mi, duhovna bića, smještana u materijalnim tijelima poput vozača, smještana unutar nekog vozila. Samo zato što vozač upravlja vozilom ne znači da su vozač i vozilo jedno te isto. Ukoliko se vozilo pokvari i postane neuporabljivo, vozač mora promijeniti vozilo, a da ne, promijeni samoga sebe, odnosno svoj izvorni identitet. Vozilo je mrtva, nesvjesna i nepokretna materija, a za razliku od vozila (tijela), vozač (duša) ima svjesnost i slobodnu volju, te je stoga superioran bilo kojem vozilu.
Citiram:
Drugi vedski aksiom je tvrdnja da je duša vječna, da nikad nije rođena i nikad ne umire. Dok tijelo stari i mijenja se, duša unutar tijela ostaje nepromjenjiva. To možemo vidjeti na vlastitom životu: iako su se tijelo, misli i emocije radikalno promijenili od djetinjstva, mladosti pa sve do starosti, promatrač (duša) unutar tog tijela ne osjeća nikakvu promjenu. Mi se uvijek osjećamo kao „ja“, i to se „ja“ nikada ne mijenja.
Citiram:
Treći vedski aksiom, koji je vrlo važan, jest činjenica da duša ima svoj izvor, kao i sve ostalo što postoji. Ništa ne može nastati samo od sebe, iz ničega. Sve ima svoj izvor, svoj uzrok, pa tako i duhovne pojave kao što smo mi. U Vedama je potanko objašnjeno kako je izvor svih duša sam Bog, odnosno Vrhovna Duša. Mi smo Njegovi djelići, kao što su kapljice oceana, djelići oceana i, kao takve, kvalitativno su jednake oceanu. Iz samo jedne kapi možemo saznati kvalitetu čitavog oceana, iako je ocean neizmjerno veći od svoje kapljice. Na sličan način, mi smo istovjetni samom Bogu, ali u maloj, sićušnoj mjeri. Ta mjera ograničena je na tijelo u kojem se nalazimo.
